Efekat domina

 

   Držao sam ogledalo duboko sakriveno u fiokama. Skrivao sam sebe od sebe. Nisam htio da iko primjeti, pa čak ni ja da propadam i blijedim. Mrzio sam izloge, staklene stvari i ogledala. Bojao sam se spoznaću sam sebe. Strah  me hvatao kad god bi pogledao nekog u oči. Mislio sam, znaće sve o meni. Kao dijete imao sam velike snove. Snove kažem, jer nikad nisam bio zadovoljan jednim. Iz jednog trenutka, gdje sam htio biti doktor, ulazio sam u drugi  gdje sam maštao o plesanju i umjetnosti. Htio sam biti veliki čovjek. Htio sam... da me poznaju po dobru. Šta se desi na kraju  kad čovjek sabira svoje životne uspjehe? Još uvijek se pitam, zašto ogledalo? Tada sam se suočio sa sobom. Pak, stavio sam istinu pred sebe i suočavao se dugo. Misli su me odvele na osobu koja je pala, bez osjećaja. Eto, shvatio sam možda tada da nisam osoba vrijedna svijeta. Jer ko sam ja i šta sam dao ovom svijetu? 

   Našao sam se u situaciji. Volio sam otići na jezero, plivati. Činilo mi se da moje brige nestaju. Voda ih je odnosila za sobom, ujedno me prala od svih gadosti. Bar sam se tako osjećao. Ne znam. Jezero je upijalo mene, moje suze. Jer jedino tada mogu osjetiti tu samoću i tu spremnost da iskažem emocije. Osjetio sam vodu pod prstima i hladan vjetar na mojoj koži. Imao sam film u glavi. Stavio sam karte na sto.  Potreban mi je jedan potez. Samo jedan da se izvučem iz ove situacije. Karte su mi bile situacija, a potezi moja odluka. Potrebna mi je odluka za pokreta.

   Osudite me, ali definisao sam drugačije uspjeh. Tražio sam izgovore u tome možda. Nisam bio sit od stvari koje su bile prolazne.   

                                                                                                                                             Anonimac